U Poliklinici Kaliper djeluje i tim vrhunskih ortopeda i traumatologa koji se bave širokim spektrom ozljeda i oštećenja mišićno-koštanog sustava: od prijeloma kostiju, preko puknuća ligamenta ili tetive, do istrošenih zglobova.
Vodimo se filozofijom da dobrobit pacijenta uvijek stavljamo na prvo mjesto i kod liječenja biramo poštedan i najmanje invazivan pristup. Zato nam je operacija uvijek posljednje rješenje.
Vrste liječenja
Liječenje prijeloma
Većina prijeloma kostiju ne zahtijeva operativno liječenje nego se može liječiti konzervativnim pristupom: ortozama, longetama ili gipsom. U manjem broju slučajeva, operacija je nužna. U oba slučaja, nakon sanirane ozlijede treba što prije započeti kvalitetan program fizikalne rehabilitacije kojim se ozlijeđeni ekstremitet vraća u punu funkciju.
Liječenje ozljeda ligamenata
Ozljede ligamenata najčešće se događaju kod profesionalnih ili rekreativnih sportaša, ali ova vrsta ozljede česta je i kod neaktivne kao i starije populacije. Pri tom najčešće stradavaju ligamenti koljena. U sportovima poput rukometa, nogometa i košarke ovakve vrste ozljeda posebno su česte, ali radom na prevenciji smanjujemo mogućnost traume.
Obratite nam se ako ste nedavno ozlijedili ligamente, niste zadovoljni ishodom prethodnog liječenja ili želite proći prevencijski program.
Liječenje ozljeda tetiva
Često nam dolaze pacijenti koji dulje vrijeme imaju ozljedu tetiva rotatorne manšete ramena. Najveći problem u tim slučajevima jest što oštećena tetiva nakon nekog vremena degenerira u masno tkivo i više se ne može popraviti. Imate li problem s tetivama ramena važno se što prije obratiti liječniku kako bi se na vrijeme djelovalo i što prije otklonio problem.
Osim ramena česte su ozljede tetive kvadricepsa (u području koljena) i Ahilove tetive (u području lista i stopala). Ako ovakva ozljeda zahtijeva operativno liječenje, rana postoperativna rehabilitacija neophodna je za potpun oporavak ozlijeđene tetive.
Liječenje oštećenja hrskavice
Zglobna hrskavica poseban je dio zgloba i po mnogočemu specifičan. U svojoj građi nema živce niti krvne žile. Zato pacijent često nije svjestan da mu se hrskavica troši. Osjet boli javlja se tek kad oštećenje zahvati koštanu strukturu, a tada je već nastupilo nepovratno oštećenje koje zahtjeva različite metode liječenja.
Najmanje agresivna je fizikalna terapija, slijede tretmani injekcijama kojima se daje terapija hijaluronskom kiselinom, PRP-om (plazma obogaćena trombocitima) ili matičnim stanicama. Zadnje rješenje je operativno liječenje.
Liječenje artroze (osteorartritisa)
Liječenje osteoartritisa uvijek zahtijeva individualan pristup. Najčešće se započinje fizikalnom terapijom, promjenom svakodnevnih aktivnosti, a važno je i da pacijent osim jačanja muskulature smanji i tjelesnu masu. Ne pomogne li to, u terapiju se uključuju lijekovi protiv bolova i upala (koji se mogu davati i izravno u zglob), te tretmani injekcijama kojima se daje terapija hijaluronskom kiselinom, PRP-om (plazma obogaćena trombocitima) ili matičnim stanicama.
Ne smanji li se bol konzervativnim metodama ili ako je stupanj artroze previsok, provodi se operativno liječenje. Naš pristup ima za cilj odgoditi ugradnju umjetnog zgloba što je duže moguće. Mogućnosti se kreću od korektivnih osteotomija kojima prenosimo mehaničko opterećenje s oštećenog dijela zgloba na zdravi dio, do djelomične ili potpune zamjene zgloba umjetnim zglobom.
Liječenje ozljeda meniska
Određene kretnje mogu oštetiti menisk: obično su to brze i nenadane kretnje, kad mišići ne uspiju stabilizirati koljeno pa se menisk nađe pod snažnim pritiskom. Prilikom takvog pokreta pacijenti opisuju da ih je nešto zaboljelo ili pecnulo s unutarnje ili vanjske strane koljena, a unutar 24 sata od ozljede obično dođe do otoka u predjelu koljena.
Ozljeda se utvrđuje kliničkim pregledom, a potvrđuje magnetskom rezonancijom. Za ublažavanje bolova ozlijeđenog meniska ponekad su dovoljne konzervativne metode kao što su odmor, lijekovi i hlađenje. No, kod puknuća meniska treba pristupiti operativnom liječenju. Najčešće se koristi minimalno invazivni pristup kojim se artroskopski odstrani samo oštećeni dio meniska.
Liječenje sindroma prenaprezanja – teniski lakat i golferski lakat
I teniski lakat i golferski lakat spadaju u grupu bolesti koje se nazivaju sindromima prenaprezanja. Javlja se na dva različita mjesta: s vanjske strane lakta što se kolokvijalno naziva teniski lakat i s unutrašnje strane gdje se naziva golferski lakat. Međutim, ova se ozljeda češće javlja kod osoba koje se ne bave sportom nego kod tenisača i golfera, a najčešće nastaje profesionalno.
Najčešći simptomi su smanjena funkcija ruke, a bol se iz lakta može širiti duž mišića podlaktice. Ovisno o stadiju bolesti primjenjuju se različite vrste liječenja. U blagim slučajevima najčešće je dovoljno otkloniti uzrok, a to je prenaprezanje, imobilizirati zglob i naučiti pacijenta vježbama istezanja tetiva i mišića.
U slučaju bolova i otoka primjenjuje se fizikalna terapija, analgetici i protuupalni lijekovi. Kod određenog broja pacijenata pokazalo se korisnim nošenje ortoza i udlaga, te terapija protuupalnim injekcijama (lokalno). U najtežim slučajevima liječnik i pacijent odlučuju se na operaciju.
Da bi svako liječenje bilo uspješno, važno je smanjiti ili ukloniti faktore koji su uzrokovali bolest odnosno prenaprezanje. Zato pacijentu uvijek podrobno objašnjavamo mehanizam nastanka bolesti.
Liječenje kompresivnih neuropatija
Najčešća kompresivna neuropatija je sindrom karpalnog tunela. On nastaje pritiskom na živac medijanus u dijelu šake uz ručni zglob. Simptomi se razvijaju polako: počinju s prolaznim trncima u prstima, često tijekom noći ili ujutro, a kasnije traju cijeli dan. Osim toga može doći i do otoka palca ili svih prstiju koji može biti praćen bolovima. Kasnije se razvija i mišićna slabost, a pacijenti to primijete kad im počnu ispadati predmeti iz ruke. Najčešći uzrok je preopterećenje tetiva u tom dijelu šake, a vezano je uz određene poslove kao što su rad na tipkovnici ili čišćenje te sportove kao što je dizanje utega. Često se javlja i kod zidara, masera i fizioterapeuta.
Primarni način liječenja je fizikalna terapija. Zatim, bolest se liječi i antireumatskim lijekovima, a ako oni ne daju rezultate onda steroidima, najčešće u obliku injekcije na mjesto pritiska. Fizikalna terapija i lijekovi u manjem broju slučajeva ne donose zadovoljavajuće rezultate i tada se pristupa operativnom zahvatu.
Liječenje mišićno-koštanih tumora
Rak kostiju dijeli se na primarni koji se razvija u stanicama kostiju i sekundarni rak koji se proširio na kosti iz drugih dijelova tijela (na primjer dojke, pluća ili crijeva).
Vrste primarnog raka kostiju su osteosarkom, Ewingov sarkom, maligni fibrozni histiocitom i hondrosarkom. Osteosarkom je najčešći oblik raka kostiju, a najčešće zahvaća mlade između 10. i 25. godine života, u razdoblju kad kosti intenzivno rastu. U liječenju se koristi kemoterapija, a potom operativni zahvat. Na isti način liječi se i maligni fibrozni histiocitom. Ewingov sarkom obično se javlja između 10. i 20. godine života, a liječi se kombinacijom kirurškog zahvata, zračenja i kemoterapije. Hondrosarkom razvija se u hrskavici, obično između 50. i 60. godine života, a mogu se liječiti kirurškim zahvatom.
Vrlo je važno prepoznati simptome i zatim pravilno dijagnosticirati ove bolesti. Simptomi raka kostiju uključuju:
- bol u kostima koja s vremenom postaje sve jača
- otok blizu zahvaćenog područja
- smanjenu pokretljivost
- opipljivu tumorsku masu
- atrofiju mišića
- promjene na koži
- patološke prijelome kostiju.
Revizijske operacije
Sve endoproteze odnosno „umjetni zglobovi“ imaju svoj vijek trajanja. Prosječno trajanje je 15 godina tijekom kojih se dijelovi proteza „olabave“ i pomiču. To uzrokuje bolove prilikom kretanja koji s vremenom postaju sve jači. Zato treba jednom godišnje obaviti ortopedski pregled.
U slučajevima kad se proteza olabavi, pristupa se revizijskoj operaciji kojom se odstranjuje nestabilna komponenta i postavi nova. Budući da je sve više operacija kojima se ugrađuju endoproteze, sve je više i revizijskih operacija koje su danas već standardni zahvati.
Biotehnologija i infiltracijske injekcije
Ovim se metodama liječe bolesti i ozljede hrskavice. Hrskavica u zglobovima, posebno u kuku, podnosi velika opterećenja i pri tom se troši i oštećuje. Nezdrava hrskavica označava starenje zgloba. Budući da još ne postoji „umjetna“ hrskavica, treba čuvati i štititi ovu koju imamo. U tome koristimo metodu viskosuplementacije, terapiju krvlju i terapiju matičnim stanicama.
Viskosuplementacija znači izravna aplikacija hijaluronidata u zglob. Hijaluronidat je važan prirodni sastojak u zglobu. Uglavnom djeluje kao lubrikant te ublažava udarce u zglobu. U nekim slučajevima može se smanjiti količina hijaluronidata u zglobovima i to uzrokuje mehaničko naprezanje zgloba i oštećenje hrskavice. Injekcijska primjena lijekova iz grupe viskosuplemenata privremeno vraća hijaluronidat u zglob i tako smanjuje bol. Jedna takva injekcija ublažava bol u razdoblju od 4-6 mjeseci.
Terapija krvlju ili PRP ima značajnih pozitivnih utjecaja na oporavak hrskavičnih oštećenja. Postupak je takav da se pacijentu uzima krv i obrađuje u laboratoriju kako bi se dobili krvni ekstrakti koji se injekcijom apliciraju u zahvaćeni zglob. PRP se može uspješno kombinirati i s kirurškim tehnikama liječenja hrskavice.
Liječenje zglobova matičnim stanicama moderan je i inovativan oblik liječenja koji spada u područje regenerativne ortopedije. Regenerativna ortopedija naslanja se na biotehnološku revoluciju, a cilj joj je potpuna obnova oštećenih tkiva mišićno-koštanog sustava. Glavne prednosti ove metode je što je brza, niskoinvanzivna i potpuno bezbolna. Sve zajedno to znači i brz oporavak pacijenta.
Prije samog zahvata uzima se masno tkivo pacijenta, a upravo masno tkivo sadrži veliki broj matičnih stanica, čak i do 500 puta više od koštane srži. Matične stanice dobivene iz masnog tkiva imaju jedinstvenu sposobnost da se transformiraju u bilo koji tip stanice. Njihov je potencijal posebno vidljiv u reparaciji hrskavice, regeneraciji kosti, liječenju artritisa i cijeljenju tetiva.
Tako se matične stanice iz masnog tkiva, nakon posebne obrade, ubrizgavaju u zglob, a zatim se u njemu pretvaraju u vezivno tkivo i hrskavicu te regeneriraju oštećenja. Znanstvene studije pokazuju da nakon tretmana matičnim stanicama dolazi do poboljšanja svih mjerljivih elemenata funkcije zgloba, a bol se značajno smanjuje.
Lokalizacija
Uz pojedini zglob navedene su i najčešće ozljede tog zgloba koje dijagnosticiramo i liječimo u Poliklinici Kaliper.
Rame
- Artroza/osteoartritis ramena/istrošeno rame
- prijelomi i ozljede u području ramena (humerus, klavikula, skapula)
- oštećenja tetiva rotatorne manšete i bicepsa nadlaktice
- nestabilnost ramena
- luksacija u akromio-klavikularnom zglobu
- burzitis u području ramena
- kalcificirajući tendinitisi
- sindromi sraza.
Lakat
- Istrošenost lakta ili posttraumatska artroza
- prijelomi i ozljede u području lakta
- nestabilnost lakta
- teniski/golferski lakat
- OCH kapituluma
- burzitisi u području lakta
- kompresivni sindromi u području lakta.
Ručni zglob i šaka
- Prijelomi i ozljede u području ručnog zgloba i šake
- kompresivni sindromi.
Kuk
- Istrošenost ili posttraumatska artroza kuka
- displastični kuk
- prijelomi i ozljede u području kuka.
Koljeno
- Istrošenost ili posttraumatska artroza koljena
- prijelomi u području koljenskog zgloba
- sportske ozljede
- Mb Osgood-Schlatter
- luksacija patele
- rupture meniska
- ruptura prednjeg križnog ligamenta
- istegnuće medijalnog kolateralnog ligamenta
- hondromalacija patele.